|
|
|
|
|
|
||
|
|
|
Počeci nogometa u Brezju povezani su s kućnom izradom lopti (mjehuri životinja koji su obrađeni na određen način i popunjeni raznim materijalima, slama umotana u najlonske čarape…). Nije se igrao nogomet, već se lopta nagajala (vođenje lopte, zadržavanje lopte tako da protivnik ne dođe do nje), dečki su iskušavali snagu tko može dalje i više ispucati loptu... Krajem četrdesetih godina organizirana je omladinska zabava, prihodi s te zabave utrošeni su za kupnju nogometne lopte. Tu loptu je imao Franjo Trupković. U pedesetim godinama, kad je u Brezje stigao učitelj Stjepan Vidačić, učenici su igrali nogomet. Kad je bilo dosta učenja učitelj je poveo sve učenike pred školu gdje su igrali nogomet. Mnogi su tada prvi put vidjeli pravu loptu. Do organizacije nogometnog kluba dolazi početkom šezdesetih godina. U to vrijeme odigrano je nekoliko utakmica protiv Slakovca (u Slakovcu je klub organiziran 1961. godine). To su prve ''prave'' nogometne utakmice u Brezju. Brezovski nogometaši nisu imali ni kopačke ni dresove (zapravo nikakve uvjete za nogomet, pa čak ni loptu), ali volje i entuzijazma nije nedostajalo. Dio mladića odlučio je pokrenuti akciju – organizirati nogometni klub. Jedne nedjelje krenulo se od kuće do kuće u sakupljanje potpisa i novca po Brezju za osnivanje nogometnog kluba. Veći dio Brezovčana bio je suglasan, no bilo je i drugačijih reakcija. Ljudi su se brinuli gdje će pasti krave (prostor za igralište predviđen je na pašnjaku gdje su ljudi pasli krave). U vatrogasnom domu održana je osnivačka skupština nogometnog kluba (u upitniku iz 1987. godine kao datum osnutka kluba navodi se 10. ožujak 1963. dok se u godišnjem izvještaju iz iste godine navodi da je klub registriran 1962. godine). Kako je igralište (zapravo livada na kojoj su pasle krave) bilo okruženo šumom (igralište hrastje) to je pojedince podsjećalo na priče o hajducima koji su se skrivali po šumama. Tako je klub dobio ime – ''HAJDUK''. Naravno, i u to vrijeme navijalo se za dva kluba: ''Dinamo'' Zagreb i ''Hajduk'' Split. Simpatije prema splitskom Hajduku (osobito Ivana Šafarića) odrazile su se u odabiru imena, a šuma je bila dobar razlog (tj. izgovor) za izbor imena ''Hajduk''. Prvi predsjednik bio je Martin Petričević, dok je potpredsjednik bio Josip Medlobi. Inicijatori su bili još Stjepan Škvorc, Ivan Šafarić, Franjo Horvat, Stjepan Škrobar, Ladislav Mihalković, Ivan Grabrović, Stjepan Slunjski, Franjo Trupković, Tomo Posedi… Igrači Hajduka organizirali su akciju uređenja igrališta. Potrebna drvna građa za izradu golova dopremljena je iz šume (Stjepan Vinković je obradio drvo). Metalne stative postavljene su oko 1970. godine (napravili su ih Pavao Perko i Juraj Jesen). Metalne stative su postavljene zbog lošeg stanja drvenih, ali i zbog zalaganja Ivana Šafarića (on je dogovorio da tadašnji nogometni podsavez sa sjedištem u Čakovcu financira željezne okvire golova u Brezju). Mreža nije bilo ili su bile u vrlo lošem stanju. Tek 1967. godine igrači su sami ispleli mreže u prostorijama vatrogasnog doma. Najzaslužniji za izradu mreža bio je Ivan Fic. Igrači su se svlačili u obližnjim prostorijama DVD-a, a u početku kad je bilo lijepo vrijeme vani ispod vrba. Tek je početkom osamdesetih godina uz puno odricanja i dobrovoljnog rada napravljena svlačionica (16.03.1982. ''Savjet Mjesne zajednice Brezje odobrio je da se na čestici broj 6949 zvana ''trate'' katast. općine Zasadbreg sagrade svlačionice za potrebe NK ''HAJDUK'' Brezje vel. 9.40X6.40 met.''). Prema izvještaju Franje Horvata (02. ožujak 1987.) godine 1983. dovršena je novogradnja u koju je mjesna zajednica uložila 600 000 dinara, a klub 450 000 dinara. Utrošeno radno vrijeme na dobrovoljnoj osnovi procijenjeno je na 470 sati. Radovi na izgradnji i uređenju klupskih prostorija protezali su se na nekoliko sljedećih godina. Godine 1984. završeni su svi zidarski radovi, u jesen 1985. napravljeno je krovište. Godine 1986. uvedene su elektroinstalacije (radove je izveo Ivan Bašek iz Nedelišća), ugrađena je stolarija (Stjepan Posedi), djelomično su postavljene pločice. Kupanje je u početnim godinama kluba bilo u potoku koji se nalazio između gola i vatrogasnog doma. Igrači su često navraćali i u dvorište susjeda (voda se najčešće ispumpavala radi pranja i osvježavanja u dvorištu Franje Trupkovića). Za kvalifikacijsku utakmicu protiv ''Napretka'' iz Gornjeg Kraljevca igralište je moralo biti ograđeno. Uoči utakmice igrači su postavili ogradu – oko igrališta zabijeni su drveni stupovi i postavljena žica. Željezna ograda postavljena je 1978. godine (Juraj Jesen, Pavao Perko, Ivan Strah). Za adekvatnu opremu hajdukovaca brinuo se Ivan Šafarić (osoba kojoj Brezje treba biti zahvalno na opstanku nogometnog kluba dugi niz godina; osim što je brinuo za opremu Ivan Šafarić bio je jedan od rijetkih trenera s licencom, pa je uz ostale poslove u klubu bio i trener). Prve majice bile su crvene boje s dugim rukavima, na njih su ručno bili našiveni bijeli brojevi (koji su nakon nekoliko pranja otpali, pa bi ponovno bili prišiveni). Donji dio opreme bio je raznobojan. Nakon pet-šest godina u klub su stigli plavi dresovi koje je izradio Ivan Hergotić iz Brezja. Ivan Šafarić bio je postolar i on je sam izrađivao kopačke za sve igrače. Kopačke su bile žućkasto-smeđe boje, kožne, izrađene tako da su bile preko gležnja. Problem oko plaćanja prvog kompleta kopački riješili su Martin Petričević i Franjo Trupković. Oni su potpisali uvjerenje o otplati (tadašnjih 60000 dinara) i na taj način su stigle kopačke. Metalni gumbi (štoplini) na đonu bili su izrađeni u Metalcu zahvaljujući tadašnjem aktivnom igraču i suosnivaču kluba Ladislavu Mihalkoviću. Lopte potrebne za igru posebna su priča. Martin Petričević je već bio poznat u selu kao vatrogasac i čovjek za akciju, pa je stoga izabran za prvog predsjednika. No, baš i nije poznavao nogomet. Jednom prilikom upitao je Ivana Šafarića (koji je izrađivao lopte) zašto klub ima samo jednu loptu. Ivanu Šafariću nije bilo jasno čemu bi trebalo više lopti, pa mu je Martin pojasnio – zašto da svi igrači trče samo za jednom loptom, kad bi mogli napraviti da svatko ima svoju... Kako je bilo igrati nogomet s loptom koja je imala ''17 frugi'' (izbočenja na lopti) i koja se krpala nakon svake utakmice znaju samo igrači koji su to isprobali. Kad je teren bio mokar lopta je upila puno vode. Bilo ju je teško voditi i kontrolirati, a udarci glavom bili su osobito bolni. Problem je bio i kad bi lopta pala u mlaku koja se nalazila iza gola. Loptu je prvo trebalo upecati (kamenjem i granjem), a za to vrijeme ona je upila vodu, pa je opet bila teška i nepravilna. Prije domaće utakmice krave su bile potjerane s igrališta, teren je očišćen, crte su označene zasijecanjem trave (ponekad i plugom), ručnim posipanjem piljevine (koja se nabavljajala kod Ivana Domjanića i Josipa Medlobija) ili vapna (uzela se kutija od oko 2 kg i u nju je stavljeno vapno, na kutiji se napravila rupica, osoba koja je hodala s tom kutijom ostavljala je vapneni trag). Gostujuće utakmice bile su osobit doživljaj, a ponekad i prave pustolovine. Prvi problem je bio kako stići tamo. Najčešće prijevozno sredstvo bio je bicikl, no kako mnogi igrači nisu imali ni bicikl, morali su ih posuđivati kod susjeda. Određeno vrijeme hajdukovci su koristili vatrogasni kombi DVD-a Brezje. Kad bi konačno stigli trebalo se presvući. Mnogi klubovi nisu imali adekvatne prostorije, a neki niti to. Tako su se igrači u Kuršancu morali presvlačiti u kukuruzu. Neki od navijača hajdukovaca (ako ih je bilo) čuvali su odjeću igrača. Pranje je bilo kod susjeda ili ga uopće nije bilo. Navijači pojedinih klubova služili su se različitim navijačkim pomagalima. Kamenje u igralištu dobačeno iz publike bila je kod nekih gostovanja česta pojava, igrači se nisu usudili prilaziti aut-crti kako ne bi bili na dohvatu navijačima koji su imali kod sebe navijačke rekvizite (kišobrani, razno posuđe…). Prilikom turnira u Novom Selu na Dravi došlo je do gužve. ''Hajduk'' je bio prvi pobijedivši domaćina boljim izvođenjem kaznenih udaraca (prvi nogometni pehar koji je stigao u Brezje), ali to se nije sviđalo domaćinima. U igralište su ubacivani klipovi kukuruza, navijači su jedva čekali da porazgovaraju s brezovskim nogometašima… Prilikom jedne utakmice u Šandorovcu ''Hajduk'' je vodio 3:2. Pred kraj susreta domaći igrač je zapucao na gol, ali je promašio za dobar metar. No, sudac Cajek je na intervenciju domaćih igrača pokazao na centar dosudivši gol (nije bilo mreža, pa sudac kao nije dobro vidio). Utakmica je završila rezultatom 3:3. Sudac je kasnije potvrdio da gola nije bilo, ali domaćini, koji su tvrdili da je bio gol, imali su u rukama vrlo uvjerljive argumente. Na mnogim utakmicama u Brezju postojala je samo jedna lopta. Ako bi se dogodilo da ta lopta pukne tada su igrači čekali na terenu dok postolar Ivan Šafarić nije zakrpao loptu i utakmica bi se nastavila. Kako u vrijeme organiziranja nogometnog kluba u Brezju u okolnim mjestima nije bilo klubova u ''Hajduku'' su igrali mnogi igrači iz Malog Mihaljevca, Zasadbrega, Knezovca, Lopatinca, Vučetinca… U Brezje su dolazili i igrači iz drugih sredina (Slakovec, Strahoninec, Čakovec, Šenkovec, Mačkovec, Savska Ves…). Neki od njih su se oženili domaćim djevojkama, tako su zahvaljujući nogometu postali Brezovčani. Treneri s dužim trenerskim stažom u Brezju su bili Ivan Šafarić, Stjepan Pleh, Srećko Gabaj, Ivan Marčec, Franjo Katanec, Rafael Petričević, Rade Jerosimić, Ivan Škvorc, a u novije vrijeme Nino Gregorinčić, Dražen Žnidarić, Mladen Novak i mnogi drugi koji su proveli dulje ili kraće vrijeme trenirajući igrače u Brezju. Predsjednici su bili: Martin Petričević, Josip Medlobi, Stjepan Škrobar, Ivan Katanec, Petar Škvorc, Ivan Marčec, Ivan Grabrović, Stjepan Pleh, Ivan Škvorc, Ivan Hergotić, Pavao Perko, Franjo Horvat, Stjepan Šafarić, Ivan Perko, Rafael Petričević, Marijan Mezga, Petek Josip, Stjepan Posedi, Goran Fatović, Mladen Jarni, Franjo Fanžol.
Tablice prvenstva seniora:
PIONIRI iz Brezja djelovali su povremeno s više ili manje uspjeha. U sezoni 1975./76. pobijedili su Slogu iz Štrigove rezultatom 2:1, Bratstvo iz Preseke rezultatom 6:1 i Međimurec iz Dunjkovca-Pretetinca rezultatom 2:1, dok su neodlučeni rezultati ostvareni u utakmicama s MTČ-om iz Čakovca i Slobodom. U sezoni 1976./1977. natječu se u skupini ''C'' koju su još činili: Međimurec Dunjkovec-Pretetinec, Borac Nedelišće, Sloboda Mihovljan, Bratstvo Savska Ves i Pušćine. Pioniri NK ''Hajduk'' iz Brezja igrali su u sezoni 1981./1982. u grupi sa sljedećim klubovima: Partizan Strahoninec, Omladinac Mačkovec, Jedinstvo, Rudar Mursko Središće, BSK Belica, Polet Sv. Martin na Muri, Sloga Štrigova i Viko-Omladinac. U narednoj sezoni 1982./1983. pioniri su bili u grupi ''A'' :
Nakon niza godina bez pionirske momčadi u jesen sezone 1998./1999. dolazi do ponovnog organiziranja pionirske brezovske momčadi. Mladi nogometaši u prvoj prvenstvenoj sezoni pobijedili su tek u jednoj utakmici (Hajduk Brezje – Auto Mikolaj Krištanovec 5:2), ali zalaganje na treninzima i utakmicama dovelo ih je do boljih rezultata u narednim sezonama. U sezoni 1999./2000. pioniri pobjeđuju u četiri utakmice (Hajduk – Omladinac Mačkovec 6:5, Hajduk - Pušćine 5:4, Hajduk – Trnovec 11:2, Pušćine – Hajduk 5:6), dok u sezoni 2000./2001. s osam pobjeda (Hajduk – Šenkovec Elektrocentar 11:0, Pobjeda – Hajduk 2:6, Trnovec – Hajduk 2:4, Hajduk – Drava 10:3, Hajduk – Centrometal Macinec 2:1, Pušćine – Hajduk 2:3, Hajduk – Trnovec 3:0, Hajduk – Sloboda Slakovec 2:1) i jednim neodlučenim rezultatom (Hajduk – Međimurec Dunjkovec–Pretetinec 0:0) pioniri s većim iskustvom i više samopouzdanja dočekuju narednu sezonu 2001./2002. u kojoj osvajaju 4. mjesto u ligi koju čine 10 klubova. Rezultati pionira u sezoni 2001./2002.(jesen, proljeće):
Jesen sezone 2002./2003. završili su na prvom mjestu bez izgubljenog boda i tako najavili uspješnije nogometne dane u Brezju. Popis pionira ''Hajduka'' od 1998. godine do 2002. godine: Ivan Barlek, Hrvoje Buhanec, Igor Buhanec, Nenad Gregorinčić, Zoran Gregorinčić, Marko Hergotić, Vedran Hrušoci, Martin Hrušoci, Ivan Jarni, Jurica Jarni, Dino Juričan, Karlo Marciuš, Luka Marciuš, Silvijo Medlobi, Dejan Novak, Ivan Novak, Zoran Pintarić, Dario Šafarić, Marinko Šego, Mate Šego, Igor Škrobar, Mario Štefičar, Krešo Turk, Matija Turk, Dalibor Vidović, Dino Vizinger, Kristijan Vuković, Marko Vuković, Dejan Žnidarić, Denis Žnidarić...
Obljetnica 40. godina djelovanja kluba proslavljena je u subotu, 27. srpnja 2002. pod šatorom i u prostorijama kluba. Svi igrači i aktivisti brezovskog nogometnog kluba dobili su zahvalnice, grbove i povjesnice u znak sjećanja na vrijeme provedeno u Hajduku. Bio je to Hajdukov dan prepun emocija i sjećanja na prošle dane.
Popis igrača koji je napravljen djelomičan je i nepotpun. Velik broj igrača igrao je u Brezju, ali o tome u Brezju ne postoji nikakva dokumentacija. Jedan dio popisa napravljen je prema nepotpunim zapisima registracije igrača (bilježnice raznih godišta, Nogometni savez Međimurja), dok je dio popisa napravljen prema sjećanjima bivših nogometaša. Bilježnice iz kojih su uzeta imena i prezimena igrača pisane se ručno i često vrlo nečitko, pa postoji mogućnost da je neko ime ili prezime napisano pogrešno.
IGRAČI (1977.-1989.):
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
